Napokon smo stigli: možemo početi s rutinskom procjenom mutacijskog stanja novotvorina kod psa. U ovom ćemo članku pogledati što se može učiniti i kako možemo upotrijebiti mutacijsku analizu gena TP53 kod pasa s DLBCL-om.

DLBCL – najčešći limfom u pasa

Od limfoproliferativnih bolesti pasa DLBCL je najčešći izotip i predstavlja oko 70 % svih limfoma u toj životinjskoj vrsti.

DLBCL pokazuje prilično agresivno biološko ponašanje i uglavnom se pojavljuje kao multicentrični čvor te zahvaća više sekundarnih limfnih organa. U naprednijim kliničkim stadijima bolesti opaža se i infiltracija ciljnih organa, uključujući jetru, slezenu, koštanu srž i perifernu krv.

Prema kriterijima klasifikacije limfoma pasa koje je pripremila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nodalni DLBCL karakterizira nekontroliran i široko raširen rast populacije neoplastičnih stanica u limfnim čvorovima, pri čemu je normalna anatomija organa potpuno narušena.

Neoplastične su stanice srednje/velike veličine i vrlo često imaju više perifernih jezgrica ili jednu središnju jezgricu. Ta se populacija može pripisati centroblastima i imunoblastima (SL. 1). Neoplastični su limfociti B-stanice imunofenotipa i identificiraju se putem imunohistokemijskog testa koji pokazuje pozitivne rezultate za CD20, CD79 ili PAX5 (SL. 1). Na kraju, prva linija liječenja predviđa CHOP kemoterapiju (ciklofosfamid, hidroksidaunorubicin, onkovin, prednizon) uz mogući dodatak APAVAC-a u režimu kemo/imunoterapije.

Histološki i imunohistokemijski test DLBCL-a u pasa. Čini se da limfni čvor ima veći broj infiltracija neoplastične populacije, što mijenja normalnu arhitekturu organa (slika lijevo). Neoplastične stanice su pozitivne na CD20 (marker B-limfocita) u imunohistokemijskom testu (slika desno)
Slika 1 – Klasični mikroskopski/citološki prikaz DLBCL-a u pasa. Prevladava populacija srednjeg/velikog limfoidnog tkiva s jasno vidljivim jezgricama i vrlo bazofilnom citoplazmom
Histološki i imunohistokemijski test DLBCL-a u pasa. Čini se da limfni čvor ima veći broj infiltracija neoplastične populacije, što mijenja normalnu arhitekturu organa (slika lijevo). Neoplastične stanice su pozitivne na CD20 (marker B-limfocita) u imunohistokemijskom testu (slika desno)
Slika 2 – Histološki i imunohistokemijski test DLBCL-a u pasa. Čini se da limfni čvor ima veći broj infiltracija neoplastične populacije, što mijenja normalnu arhitekturu organa (slika lijevo). Neoplastične stanice su pozitivne na CD20 (marker B-limfocita) u imunohistokemijskom testu (slika desno)

DLBCL – klinička/patološka klasifikacija

Povijesno gledano, DLBCL je bio uvršten među limfome „visokog stupnja” ili „agresivne” limfome, ali zadnjih su godina tijekom istraživanja u veterinarskoj onkologiji pronađeni novi ciljevi i terapijski pristupi, koji su omogućili poboljšanje stopa preživljenja i intervala bez bolesti u pasa oboljelih tim tumorom.

Međutim, nažalost, odgovor na liječenje i dalje je vrlo varijabilan i teško ga je predvidjeti pri postavljanju dijagnoze. Neki psi ostaju u kliničkoj remisiji samo nekoliko mjeseci nakon liječenja, drugi imaju mnogo dulja razdoblja remisije i preživljenja; u nekim slučajevima nekoliko godina.

Takvo raznoliko biološko ponašanje djelomično se objašnjava određenim mjerljivim kliničkim varijablama, kao što su stadij, klinički podstadij i neoplastična infiltracija koštane srži putem testiranja protočnom citofluorimetrijom. Iako su vrlo korisni, ti parametri ne omogućuju uvijek uvid u prognozu životinje. Zapravo, druge varijable mogle bi biti važne, kao što je uloga imunološkog sustava u odgovoru na liječenje i genetski ili molekularni profil samog tumora.

DLBCL – genetska klasifikacija, na dobrom smo putu!

Stoga je jasno da sama klinička/patološka klasifikacija više nije dovoljna za kliničku karakterizaciju DLBCL-a u pasa. Upravo iz tog razloga, paralelno s humanom medicinom, ispitivanja DLBCL-a kod pasa zadnjih su godina uglavnom bila usredotočena na objašnjavanje molekularnih i genetskih mehanizama koji su u osnovi razvoja i napredovanja bolesti.

Identificirane su različite aberacije u genima koji sudjeluju u mehanizmima stanične aktivacije, diferencijacije i proliferacije. U nekim slučajevima otkrivene su mutacije u DNK-u, što potencijalno znači da su limfoidne stanice sposobne za bržu proliferaciju, izbjeći imunološku kontrolu i oduprijeti se programiranoj staničnoj smrti (apoptozi). U nekim su slučajevima te mutacije bile povezane s kliničkim varijablama i odgovorom na liječenje.

U jednom ispitivanju iz 2022. (Giannuzzi et al., 2022.) otkriveno je da su mutacije gena TP53 negativan i neovisan prognostički čimbenik u DLBCL-u kod pasa.

Zbog svoje uloge, TP53 je nedavno definiran kao „čuvar genoma”, naziv upućuje na njegovu sposobnost popravljanja oštećenog DNK-a zaustavljanjem rasta stanica, induciranjem apoptoze i staničnog starenja. Stoga je lako shvatiti kako bi u neoplastičnom ili predneoplastičnom kontekstu eventualne mutacije tog gena mogle potisnuti aktivnost i potaknuti karcinogenezu.

DLBCL – analiza gena TP53 kod pasa s DLBCL-om: što učiniti!

Kod pasa sa suspektnim oblikom DLBCL-a, na temelju citološkog i citometrijskog testa povećanog limfnog čvora uvijek će biti potrebno napraviti histološki i imunohistokemijski test (CD3, CD20) cijelog uklonjenog limfnog čvora radi definitivne potvrde.

Kad se provodi limfadenektomija, bit će važno izolirati mali fragment neoplastičnog tkiva (0,5 cm3 – veličine bombona „tic tac”) i pohraniti ga u epruvetu s fiziološkom otopinom za analizu mutacije gena TP53 (sl.2)
Epruvetu treba poslati u laboratorij u roku od 24 do 48 sati na testiranje. U isto vrijeme, uvijek je potrebno poslati uzorak krvi u EDTA epruveti (sl.3)

Za analizu mutacije, u MYLAV mora biti poslana biopsija linfnog čvora u fiziološkoj otopini i uzorak periferne krvi pacijenata sa DLBCL-om potvrdjenog histološki i imunohistokemijski
Slika 3 – Za analizu mutacije, u MYLAV mora biti poslana biopsija linfnog čvora u fiziološkoj otopini i uzorak periferne krvi pacijenata sa DLBCL-om potvrdjenog histološki i imunohistokemijski

Dakle, na temelju rezultata kliničkog određivanja stadija, histopatološkog/imunohistokemijskog testiranja i probira gena TP53, bit će moguće konzultirati prognostički algoritam izrađen pomoću istraživanja Giannuzzija et al. (posjetite svoje rezervirano područje na web stranici MYLAV-a.)

Ovaj se algoritam može upotrebljavati i za određivanje najboljeg tretmana na temelju odabranih kliničkih varijanti.

Bibliografija

Diana Giannuzzi , Laura Marconato, Antonella Fanelli , Luca Licenziato, Raffaella De Maria, Andrea Rinaldi, Luca Rotta , Nicole Rouquet, Giovanni Birolo, Piero Fariselli, Afua A. Mensah, Francesco Bertoni  and Luca Aresu. (2022) The genomic landscape of canine diffuse large B-cell lymphoma identifies distinct subtypes with clinical and therapeutic implications. Lab Animals 51: 191 – 202.

Luca Aresu, Sveučilište u Torinu, voditelj tima patologije u MYLAV-u
Walter Bertazzolo, Med. vet. Europski specijalist veterinarske kliničke patologije (EBVS) (dipl. ECVCP); znanstveni direktor MYLAV-a