Zarazni peritonitis mačaka (FIP) je jedna od naj raširenijih mačjih zaraznih bolesti na svijetu i još uvijek predstavlja izazov veterinarima kada se radi o dijagnosticiranju. Konačna dijagnoza nije jednostavna „in vivo“ jer trebaju biti uočene i klasične kliničko patološke promjene bolesti i sam uzročnik (koronavirus).

Među proteinima akutne faze, alfa-1 glikoproteinska kiselina (AGP) smatrala se duže vrijeme najkorisnijom za dijagnosticiranje FIP-a, ali tijekom zadnjih godina, metoda koja se koristi za njeno mjerenje (radialna imuno-difuzija) nije više dostupna.

Napokon od 2023. godine, bit će moguće u našem laboratoriju izmjeriti alfa-1-glikoprotenisku kiselinu (AGP) u mačijem serumu pomoću ELISA metode koja je nedavno potvrđena za tu životninjsku vrstu.

Alfa-1-glikoproteinska kiselina (AGP) je pozitivni protein akutne faze (APP). Njena koncentracija se povećava tijekom upalnog procesa. Kod mačaka, AGP se može mjeriti imunološkim metodama npr. ELISA-om, ali one zahtijevaju antitijela specifična za mačje proteine, jer uporaba antitijela koja su se razvila u drugim vrstama otkrivaju proteine koji nisu mačji AGP pa prema tome daju rezultate koji ne odgovaraju pravoj koncentraciji molekule. Duže vrijeme nije bilo moguće točno odrediti AGP jer se radialni imunodifuzijski test koji se smatrao jedinim koji može prepoznati mačji AGP nije proizvodio. Međutim nedavno je razvijen jedan ELISA test s odgovarajućom preciznosti i točnosti za dijagnostičku uporabu.

Među proteinima akutne faze, AGP se ponaša u gotovo svim životinjskim vrstama kao manji ili umjereni APP. Njegova povećanja, drugim riječima, su kvantitativno ograničena: u slučaju upalnog procesa, uočavaju se povećanja 4 do 5 puta od normalne koncentracije (u krvi zdravih pojedinaca prisutan je u količini manjoj od 0.5 mg/mL kod gotovo svih vrsta).
Čak i kod mačaka, AGP pokazuje umjerena povećanja u serumu u većini blagih ili ne specifičnih upalnih stanja. Izuzetak je zarazni peritonitis mačaka (FIP), kod kojeg su povećanja koncentracije AGP-a u serumu često znatna (3 do 10 puta od normalne koncentracije).

To čini AGP vrlo moćnim dijagnostičkim alatom tijekom FIP-a, bilo suhog ili mokrog, i čini ga najboljim markerom među drugim APP-ovima, kako bi se razlikovala ova bolest od drugih upalnih ili zaraznih stanja sa sličnim simptomima.

U stvari, iako se koncentracija drugih upalnih proteina kao što su serumski amiloid A (SAA) i haptoglobin (Hp) povećava tijekom FIP-a, njihova povećanja su vrlo nespecifična: SAA se na primjer povećava značajno (deset do sto puta od normalnih vrijednosti) i za vrijeme FIP-a i za vrijeme drugih upalnih bolesti. Nasuprot tome Hp pokazuje blago do umjereno povećanje za vrijeme FIP-a i za vrijeme drugih bolesti.

Gore navedeni APP se prema tome ne može koristiti da bi se razlikovao FIP od drugih bolesti sa sličnom prezentacijom. Naravno, čak i za vrijeme FIP-a mogu se primijetiti blaga povećanja AGP-a ali je to još uvijek iznad normalnih vrijednosti. U tom slučaju, važno je povezati povećanja AGP-a sa simptomatskom slikom i sa svim drugim laboratorijskim promjenama koje su konzistentne s FIP-om posebice elektroforezom proteina u serumu, koja kod FIP-a pokazuje vrh alfa 2 i gama globulina, te citokemijskom slikom izlijeva (koja pokazuje visoki protein, albumin/globulin omjer od <1. 0, visoki omjer LDH/TNCC i nespecifičnu upalnu citologiju koju karakteriziraju uglavnom nedegenerativni neutrofili i pozadina granularnog proteina), vjerojatno u vezi s koronavirusom pozitivnim na PCR testu, koji iako može biti negativan kod otprilike trećine mačaka s FIP-om (PCR senzitivnosti kod izlijeva oko 70%), ako je pozitivan potvrđuje dijagnozu (PCR specifičnost kod izlijevanja skoro 100%). Pronalaženje AGP vrijednosti unutar referentnog raspona, s druge strane, najčešće isključuje FIP i potiče na traženje drugih uzroka za otkrivene simptome. Isto tako, mjerenje AGP-a ne pomaže pri predviđanju hoće li se razviti FTP, ako se radi o zdravim mačkama koje su serološki pozitivne na koronavirus. AGP je u stvari upalni marker i čak kada je mačka seropozitivna, serumske koncentracije ostaju normalne sve dok se ne razvije upala povezana s bolesti uzrokovanom koronavirusom. Drugim riječima, povećanje AGP-a se pojavljuje jedino nakon što su se pojavili simptomi, a ne prije. I na kraju, nedavno ispitivanje provedeno u zemljama gdje se analogna terapija nukleotidima propisuje i primjenjuje za borbu protiv FIP-a pokazalo je da se AGP obično normalizira ranije nego svi drugi laboratorijski parametri kod mačaka koje reagiraju na terapiju, dok je kod mačaka kod kojih liječenje na daje željene rezultate ostaje nepromijenjen. PIF

Prema tome, savjetuje se utvrđivanje AGP vrijednosti ne samo kod svakog upalnog procesa, kod kojih obično ukazuje na blaga povišenja u skladu s drugim FIP-ovima, nego posebice kada otkriveni simptomi vode ka kliničkoj sumnji da postoji suhi ili mokri FIP: ako su vrijednosti AGP-a unutar referentnih vrijednosti FIP se može isključiti, ako su s druge strane, te vrijednosti blago povećane, FIP je moguć ako ga druge kliničke ili laboratorijske promjene potvrđuju. Ako su vrijednosti povećane, AGP može biti dijagnostički alat koji potvrđuje i kada je moguće liječenje s odobrenim antivirusnim lijekovima, može se smatrati idealnim markerom za nadzor terapije i identificiranje „odzivnika“.

Bibliografija:

Addie DD et al (2022) Alpha-1 Acid Glycoprotein Reduction Differentiated Recovery from Remission in a Small Cohort of Cats Treated for Feline Infectious Peritonitis (Oporavak diferenciran smanjivanjem alfa-1 kiseline glikoproteina nakon remisije u maloj skupini mačaka liječenih od mačjeg infektivnog peritonitisa.). Virusi. Apr 1;14(4): 744. doi: 10.3390/v14040744

Hazuchova K et al (2017) Usefulness of acute phase proteins in differentiating between feline infectious peritonitis and other diseases in cats with body cavity effusions (Korisnost proteina akutne faze u razlikovanju mačjeg infektivnog peritonitisa od drugih bolesti kod mačaka s izljevima u tjelesne šupljine). J Feline Med Surg. Aug;19(8):809-816. doi: 10.1177/1098612X16658925. Epub 2016 Jul 18.

Paltrinieri S et al (2007) Critical assessment of the diagnostic value of feline alpha1-acid glycoprotein for feline infectious peritonitis using the likelihood ratios approach (Kritička procjena dijagnostičke vrijednosti mačjeg alfa1-kiselinskog glikoproteina za mačji infektivni peritonitis primjenom pristupa omjera vjerojatnosti). J Vet Diagn Invest. May;19(3): 266-72.

Saverio Paltrinieri, Vet. Doctor EBVS Europski stručnjak za veterinarsku kliničku patologiju (Dipl. ECVCP); Università di Milano
Walter Bertazzolo, Vet. Doctor EBVS Europski stručnjak za veterinarsku kliničku patologiju (Dipl. ECVCP); MYLAV Direktor za znanost